bila jednom jedna djevojka. sasvim obična, jedna od milijun.
po mnogim je mišljenjima bila zgodna, iako je ona imala drugačiju sliku o sebi. nitko joj se tada nije pretjerano sviđao, pa kad god bi joj se netko pokušao približiti, ona bi ga odbila. kad je krenula u prvi razred gimnazije, upoznala je jednog dečka. sasvim običnog, po njenom mišljenju, zgodnog dečka. iako se djevojci taj dečko sviđao, njena je frendica odmah rekla kako se on sviđa njoj, pa je djevojka odlučila šutjeti i prepustiti joj ga. nakon par dana frendica je ipak upitala mišljenje djevojke o tom dečku, na što joj je ona rekla da joj je zgodan i simpatičan ali da ne bi ništa pokušavala jer se on sviđa njoj. no, što se tiče dečka, u jednom su se složile. u tome da je ženskaroš. pa, barem su tada tako mislile... a razlog tomu je to što nije bilo te cure koju nije grlio i onako joj se, na neki nevini način, nabacivao... ali u njemu je bilo tako nešto posebno i privlačno da mu se jednostavno nije moglo odoljeti...
i tako, dani su prolazili, a njih su obe grabile svaku priliku da ga vide, popričaju s njim... često su i međusobno razgovarale o njemu... nakon nekog vremena, frendičini su osjećaju zahladili prema dečku, a počeo joj se sviđati jedan stariji koji, kako da kažem, nije znao niti da postoji. djevojci se dečko još sviđao, ali sve joj se više činilo da ne kraju od toga neće biti ništa.
to se stanje neko vrijeme nije mjenjalo... sve dok jednog dana djevojka nije primila poruku od dečka. dopisivali su se dugo te večeri... bio je petak, pa je dečko nagovarao djevojku da dođe sljedeći večeri u jedan klub... rekao joj je da je već ispanirao cijelu večer i da mora doći jer da će je inače upropastiti, a da bila bi savršena. djevojka je bila u isto vrijeme iznanađena i znatiželjna... jel moguće da mu se ona sviđa? i da sutra tamo dođe, bi li bilo nešto među njima? djevojka nije mogla odloljeti znatiželji, pa se sljedeći dan tamo pojavila.
odmah su se na ulazu susreli i pozdravili... djevojku su u tom času prošli trnci, iako joj nije bilo jasno zašto... večer je prolazila, a djevojka sjedila sa svojim frendicama (među njima nije bilo the frendice kojoj se sviđa dečko)... kad se polako bližila ponoć, postajala je nastrpljiva i vidjela da se neće ništa dogoditi ako ne uzme stvar u svoje ruke. hodajući prema podiju gdje je dečko bio, na trenutak je zastala i upitala se je li ispravno to što čini... zaključila je da se samo jednom živi i da se takve prilike ne propuštaju... pa je nastavila hodati... došla je do njega i počeli su plesati... još nikad nije plesala s nekim dečkom, a da se tako ugodno osjećala. dečko je plesao odlično, pomalo ju je to začudilo, jer kad pleše sam, izgleda ko idiot (znate onaj "muški" ples? ono nebulozno mahanje rukama u svim smjerovima? e, pa točno to...)... navlačili su jedno drugog tih pola sata, kao neka predigra... ni jedan ni drugi nisu htjeli doći do vrhunca - do toga se se poljube. cijelo su vrijeme bili udaljeni na manje od jednog centimetra tako da to stvarno nije bilo lako. napokon, kad je djevojka odlučila da je pravi trenutak, digla je glavu i takli su se usnama. tako nježno i nevino, ali opet tako strasno. djevojka je morala poći kući pa su se pozdravili i razišli... svaki na svoju stranu.
ni jedan ni drugi nisu mogli prestati razmišljati o tom poljupcu... sljedeći su se dan opet dugo dopisivali i zaključili da nikome neće reći što se jučer zapravo dogodilo... htjeli su se smijati ljudskoj gluposti, jer su znali da će izmišljati takve laži o tome da ne znaš dal da se smiješ ili da plačeš... dogovorili su se i da će u sljedeću subotu imati "reprizu", a tokom tjedna će samo šutjeti i gledati jedno drugo iz prikrajka... tako je i bilo. pričali se, zezali se, iza škole išli sa frendovima u kafić... sve najnormalnije, iako je cijela škola bila sigurna kako su njih dvoje skupa...
oboje su živjeli za subotu, živjeli da taj tjedan prođe i za tu subotnju večer kad će postojati samo njih dvoje u klubu prepunom ljudi... kad je napokon došao petak, djevojčin odlazak u klub je postao upitan.
njene dvije frendice s kojime inače ide tamo su se dogovorile ostati do 1, a djevojka (koja ima jako glupe i iritantne starce koji joj do tog vremena, naravno, nisu dopuštali izlazak) nije dotad smjela ostati... od tog kluba do doma joj trrba tramvajem oko 45 minuta pa joj je bilo glupo odlaziti od tamo u 23, kad većina tek dolazi... kad je dečko čuo da djevojka može neće doći, rastužio se i rekao joj da mora, makar na sat vremena, da će je on pratiti do doma ako je potrebno... tada joj je rekao još mnogo stvari koje su je istinski začudile... jer tog je dana djevojka upoznala i njegovu osjećajnu stranu. i morala je priznati da joj se jako sviđa...
djevojka je kasnije toga dana ležala na krevetu i slušajući mp3, dopisivala sa dečkom... ponovno je pričala s njegovom osjećajnom stranom. razmišljajući je zaključila kako dečko ima apsolutno sve što ona traži... isto je to zaključio i dečko za nju...
ali, odjednom je djevojci postalo sve to nekako sumnjivo - kako je moguće da je to toliko savršeno? sve je u životu relativno, savršenstvo ne postoji... ali njih dvoje kao da su se poklapali u apsolutno svemu... dečko joj je rekao da se ostavi razmišljanja i rađe prepusti osjećajima, da uživa u toj savršenosti... to je i učininila... i zaključila je da nije dobro previše razmišljati jer zapravo i ne želi tome pronaći manu. neka po prvi put nešto bude jednostavno savršeno! ili je to nemoguće?
(nastavit će se...)
|